Broj poznatih svojti (vrsta i podvrsta) u Hrvatskoj dostiže gotovo 40 000 ali on nipošto nije konačan budući da se kontinuirano pronalaze i opisuju nove vrste (od kojih su neke i nove za znanost) posebice prilikom istraživanja manje poznatih skupina poput algi, mahovina, gljiva i beskralješnjaka.
Jedno takvo, za podizanje svijesti o bioraznolikosti iznimno značajno, istraživanje provedeno je i kod nas u Nacionalnom parku Paklenica. Ovo istraživanje dokazalo je još jednom važnost prisutnosti znanstvenika i stručnjaka na terenu kako bi se uspješno slagao mozaik saznanja o živom svijetu koji nas okružuje u kojem svaka sastavnica ima svoju ulogu i doprinosi ukupnoj ravnoteži ekosustava.
Tijekom 2018. i 2019. godine znanstvenici koji su svoj rad posvetili proučavanju gljiva, i to onih koje je izuzetno teško zapaziti ako ne znamo što tražimo, gljiva iz odjeljka Ascomycota. Hrvatski naziv za odjeljak Ascomycota je gljive mješinarke dok su one gljive koje znamo iz svakodnevnog života iz drugog odjeljka, Basidiomycota, gljive stapčarke. Najpoznatije gljive mješinarke, kvasce, konzumiramo svaki dan u brojnim prehrambenim proizvodima.
Prema rezultatima istraživanja, bukove šume Nacionalnog parka Paklenica, koje su na globalnoj razini prepoznate kao staništa univerzalne svjetske vrijednosti te se nalaze na UNESCO-ovom Popisu Svjetske baštine, bogato su nalazište gljiva mješinarki. Pronađeno je ukupno 90 vrsta, od toga čak 17 vrsta do tada nije bilo zabilježeno na području države te su obogatile ukupnu bioraznolikost Hrvatske. Pronađen je novi rod za znanost te je unutar njega opisana vrsta nova za znanost i u čast planini na kojoj je pronađena nazvana Velebitea chrysotexta. Utvrđeno je i 6 potencijalno novih vrsta za znanost, ali zbog zahtjevnosti laboratorijskih analiza i neizvjesnosti uspjeha molekularnih analiza, još se čeka potvrda njihovog statusa.
Ovim istraživanjem zabilježene su iznimno rijetke vrste gljiva koje su usko vezane za krupne drvne ostatke bukve i/ili prašumska staništa. Zabilježeno je najmanje 18 vrsta bioindikatora prašumskih staništa. Šumski su ekosustavi najznačajnija staništa u pogledu bioraznolikosti gljiva općenito. Gljive su ekološki izuzetno značajna skupina organizama te imaju raznoliku i ključnu ulogu u kopnenim ekosustavima. Razgradnja biljnih ostataka dominantna je zadaća upravo gljiva. Gljive su u simbiozi s brojnim biljnim vrstama, posebice drvećem, pri čemu im olakšavaju apsorpciju hranjivih tvari iz tla, rast i razvoj te poboljšavaju biljnu otpornost na patogene.
Jedni od najosjetljivijih organizama su upravo oni o kojima najmanje znamo. Zbog toga je od izuzetne važnosti dobro promisliti o posljedicama koje su na prvi pogled možda teže uočljive jer su posredne i događaju se s vremenskim odmakom, te preispitati nužnost i opravdanost bilo kakve intervencije u prirodi koja bi mogla dovesti do gubitka bioraznolikosti.
